Najljepše dvorišne igre

Kad stigne proljeće, mi smo vani. Iako i zimi pokušavamo izaći van, ništa se ne može mjeriti s igranjem u dvorištu za lijepih sunčanih dana. Kako smo upotpunili dvorište novim kreativnim igračkama, pročitajte ovdje.

Za ovu aktivnost mogu vam samo dati naše prijedloge, a provedba će zavisiti o tome što imate na raspolaganju, koliki prostor, volje i vremena.

Ovo su materijali koje smo koristili:

valjak od stiropora (s rupom u sredini)
tanji konopac
nož
debeli konopac (poput onoga za slobodno penjanje ili ritmičku gimnastiku)
kvačice
stara odjeća, krpice
kanta
umjetno cvijeće

Najprije smo rastegnuli tanji konopac i time odmah zainteresirali djecu. Zatim smo svaki valjak od stiropora narezali na manje valjke i potom svaki mali valjak zarezali nožem tako da se prereže do sredine, nikako ne do kraja. Time smo dobili materijale za igru poput abakusa. Dijete može s lakoćom lagano rastvoriti valjke i stavljati ih na konopac, skidati, premiještati, brojiti, slagati nizove, bez da mora sve micati.

Moja se kći oduševila, a i djeca iz susjedstva su začas došla vidjeti što mi to radimo i gradimo.

Konopac smo postavili na tri mjesta, ali uvijek dovoljno nisko da ih dijete može samo stavljati i skidati.

Tik do našeg novog “abakusa” napravili smo “viseći most”. Uzeli smo dva deblja konopca i rastegnuli ih između dva stabla i to na dvije razine, po jednom konopcu se treba hodati, a za drugi se drži rukama. Svakako pripazite da su konopci odlično pričvršćeni za stablo, omotajte više puta i pokušajte ih učvrstiti što bolje možete. Isto tako, pripazite da ne postavljate konopce previsoko, pogotovo ako imate manju djecu. Mi smo donji konopac postavili cca 20cm od tla, a gornji u ravnini očiju najmanjeg djeteta.

Konopac je više puta završio na tlu, ali to uopće nije bilo važno. Svaki puta bismo ga ponovno pritegnuli i mali istraživači su se odmah brže-bolje vratili penjanju ili da bolje kažem pentranju.

Divno je bilo vidjeti ih zamišljene i koncentrirane kako pažljivo ispituju nov teren, usavršavaju koordinaciju i pritom se divno zabavljaju. Malo lijevo, pa malo desno i opet lijevo, pa desno, kao očarani su išli simo-tamo isprobavajući mogućnosti prelaska “visećeg mosta”. Još kad im kažete da je to most iznad rijeke s krokodilima, onda im odmah mašta eksplodira i možete biti sigurni da ste ih zainteresirali za cijelo popodne.

Dok su se djevojčice i dalje igrale s konopcem, mi smo za to vrijeme pripremali još nekoliko novih igara…

Na mjestu gdje smo se prvotno igrali s abakusom, donijeli smo stare krpice, odjeću za lutke, a i neku staru dječju odjeću i mnogo kvačica. Pokazali smo im kako se “vješa veš” i igra je odmah počela. U današnje vrijeme moramo i to imati na umu, ne znaju sva djeca kako se to odjeća može sušiti na “štriku”, a nama je bilo divno gledati kako male glavice upijaju sve što im govorimo, veš, kvačice, vjetar, koordinacija pokreta, fina motorika prilikom prebacivanja odjeće preko konopca i stiskanja kvačica, svašta se tu naučilo i o svemu razgovaralo.

Za kraj smo odlučili napraviti i “bunar”. Ne pravi, naravno, ali dovoljno zanimljiv da probudi maštu. Kupili smo najjednostavniju plastičnu kantu i privezali je za konopac koji smo onda prebacili preko gornje ograde igrališta. Nemate li nešto slično, možete konopac s privezanom kantom prebaciti preko deblje grane nekog stabla, dovoljno da se kanta može povlačiti gore-dolje. Zapravo, djeci nije uopće važno da se nešto spektakularno dogodi. Mašta će učiniti svoje.

Oduševljenju nije bilo kraja, odmah su zgrabile umjetno cvijeće i igrale se Zlatokose, prinčeva i princeza, trgovine…, a kanta je poslušno išla gore-dolje dok su male glavice vježbale motoriku ruku, naizmjenično povlačenje i pažljivo spuštanje. Puno je tu koordinacije u igri, iako toga uopće nisu svjesni. Kasnije su ubacivale kamenčiće, grančice, lišće, ma štogod im je bilo pri ruci, sve su htjele “provozati” u kanti.